U članu 9. stav 2. Zakona o računovodstvu i reviziji („Sl. glasnik RS“, br. 46/06) propisano je da računovodstvena isprava predstavlja pisani dokaz o nastaloj poslovnoj promeni i obuhvata sve podatke potrebne za knjiženje u poslovnim knjigama, tako da se iz računovodstvene isprave može saznati osnov i vrsta poslovne promene i koja je potpisana od strane lica koja su ovlašćena za sastavljanje i kontrolu računovodstvenih isprava.

U st. 4. do 7. ovog člana propisano je:
– da se računovodstvenom ispravom smatra i isprava koja je dobijena telekomunikacionim putem, uključujući i elektronsku razmenu podataka između računara u skladu sa odgovarajućim standardima iz ove oblasti;
– da računovodstvena isprava poslata telekomunikacionim putem mora da bude potpisana digitalnim potpisom, u skladu sa zakonom i potvrđena elektronskom porukom na osnovu ugovora koji je potpisan između pošiljaoca i primaoca;
– da je pošiljalac odgovoran da podaci na ulazu u telekomunikacioni sistem budu zasnovani na računovodstvenim ispravama, kao i za čuvanje originalne isprave;
– da je za tačnost prenesenih poruka odgovoran davalac usluga, odnosno posrednik u obavljanju EDI (Electronic Data Interchange) transakcije.

U članu 10. stav 1. Zakona propisano je da lica odgovorna sa sastavljanje i kontrolu računovodstvenih isprava svojim potpisom, u pisanom ili elektronskom obliku, potvrđuju da je računovodstvena isprava potpuna, istinita, računski tačna i da prikazuje poslovnu promenu, dok je u stavu 3. istog člana propisano da računovodstvene isprave sastavljene na računaru mogu da imaju elektronski potpis lica koje je ispravu sastavilo ili autorizovan digitalni potpis.

Na osnovu navedenog, prema mišljenju Ministarstva finansija, računovodstvena isprava sastavljena na računaru ne mora da ima pečat i potpis, ukoliko je potpisom u elektronskom obliku potvrđena od lica odgovornog za njeno sastavljanje i kontrolu, a u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski potpis.

Tako, pošto u Pravilniku o vođenju računovodstva sva JP imaju klauzulu o pečatu i potpisu, a od 2009 i o elektronskom potpisu (jer su svi prepisani od Elektroprivrede i TVB davne 1971, uvođenjem KIENZLE računskih mašina, i u skladu sa tim i dopunjeni, menjani i slično) – njima baš niko ništa ne može. A neće moći ni Vama, ako u sopstvenom Pravilniku stavite te članove i opišete prava i obaveze potpisnika. Provereno i funkcioniše, bar tamo gde ja radim.

Zakon o elektronskom potpisu je važeći od 2004, Sl.Gl.135/04 i od tada ste mogli bez smetnji da izdajete elektronsku dokumentaciju, bez pečata i potpisa.

A, Zakon o elektronskom dokumentu je važeći od 2009, Sl.Gl.51/09, pre tog datuma ste mogli da se pozivate na Zakon o elektronskom potpisu.