Avansni računi od dobavljača se knjiže kroz dokument “Raspored datih avansa VD-69”. Da bi neki avans bio ispravno proknjižen potrebno je, pre svega, kad se uplati neki novac dobavljaču, po profakturi, da se pri knjiženju izvoda to plaćanje proknjiži na konto datih avansa (1520). Kad od tog dobavljača dobijete avansni račun za uplaćeni avans, potrebno je da ga i proknjižite, ali ne kroz VD-72 već kroz VD-69. Treba da uradite raspored datog avansa (komanda Shift+A iz glavnog menija Liddera) i ako na AF od dobavljača stoji poreska klauzula da PDV nije obračunat na osnovu čl.10 zakona o PDV potrebno je da tu uradite interni obračun PDVa korišćenjem komande Shift+C. Kad dobijete konačni račun od dobavljača, po tom avansnom računu, tek ćete onda vršiti knjiženje kroz VD-72 i to na način kako je to predviđeno, bez ručnih izmena u nalogu.

Kad se unosi konačni račun po avansnom računu u kome nije bio obračunat PDV po čl.10, prvo unosite konto troška kome pripada trošak koji unosite, odaberete poresku tarifu sa 20% PDVa, unosite iznos sa fakture i to tako što upisujete ukupan iznos fakture, a PDV koji se može i koji se ne može koristiti je nula. Zatim komandom A koristite raspoređeni avans i na kraju komandom Shift+C obračunavate interni PDV gde sa DA odgovarate na postavljeno pitanje “Da umanjim osnovicu iz tarife 11 za iznos avansa?” jer je na osnovicu iz AF već obračunat interni PDV koji ide na 2700 i 4700 (ovaj PDV se ne tretira na isti način kao PDV iz avansa, pa iz tog razloga ide na 2700 i 4700).

Ako biste radili na ovaj opisani način, kako je i računovodstveno ispravno knjižiti, ne biste imali problem sa evidentiranjem tih dokumenata u PDV evidencijama (ne biste imali potrebu da išta ručno unosite. Sve bi bilo automatski i tačno evidentirano u kolone i polja koja su za to predviđena.