(autor: Digital Priest, blogger)

Bio jednom jedan poslovni čovek kome je biznis išao potaman. Konačno je stekao i slobodnu nedelju i odlučio je da tada ide na golf, kao i svi ostali poslovni ljudi kojima biznis ide potaman. Sve je bilo odlično nekoliko nedelja, ali je počeo da primećuje da ostali biznismeni imaju neku posebnu temu i nekako se čudno smeškaju kada govore o tome, a on ih ne razume. Pitao ih je šta je u pitanju, a oni uvek isto odgovaraju: “Ako nemaš ERP, ti sigurno imaš nekakav off-cloud knjigovodstveni program i sigurno ne bi razumeo ovo o čemu pričamo!”

***

grafit u Estoniji, autor: Edward von Lõngus

bajka o ERPu
Želja da i on bude uključen u taj krug prosvećenih postala je neizdrživa. Morao je da ima isti takav ili čak veći i skuplji erp / modularni softver ili kako god da se to nešto zove! Ne mogavši da sluša kako se kolege sa golfa hvale ciframa koje su platili, evo baš juče, za neki novi modul koji daje precizne rezultate za samo dva dana računanja i sa samo dva vrhunska analitičara i jednim prevodiocem (pošto softver nije baš na srpskom komplento), odlučio je da i on uđe u implementaciju jednog takvog sistema. Računao je: “Jeste da oni godinama već uvode te sisteme, ali mlad sam i što pre krenem, pre ću ih stići!”

Kada im je rekao, gledali su ga nekako čudno, i ćutali su. Mislio je da ga potcenjuju i da misle da neće uspeti…

I krenuo je. Najpre je našao implementatorsku firmu koja mu je obećala da će sve to najbrže implementirati. Naravno, nije verovao onima koji su mu govorili da neće biti problema. Iskusan je on, pa je zato uzeo implementatore koji su mu rekli da će to biti hod po mukama, ali da će oni zajedno to prebroditi jer su oni baš za takve slučajeve stručni i da iza sebe imaju mnoštvo završenih kurseva i sertifikata i da su čak i sami sebi uveli sve to!

Imali su zajedničku viziju da ta firma ima implemntirane ERP programe (šta god da je to) i što ranije (kad god da je to). To su bili pravi ljudi za taj posao, mislio je, bivajući zadovoljan odlukom.

Morao je da zaposli nove ljude jer su mu stari govorili kako novi program nije potreban. Nisu razumeli. Zaposlio je više novih kadrova koji su mu svi govorili kako bez najnovijeg ERPa u cloudu nema šanse da moderna i uspešna firma posluje. Što je više starih otpuštao i novih zapošljavao, postajalo je sve jasnije da je „ERP program“ pravo rešenje za … sve!

***

Za manje od godinu dana (time oborivši rekord te male zemlje u brzini uvođenja) uveli su modul „general ledgera“ za koji se šuškalo da je to nešto slično staroj glavnoj knjizi, ali je sigurno modernije i bolje. Taj uspeh je otišao u mnoge ERP časopise kao „studija slučaja“ i veliki uspeh i implementatora i privrede zemlje i tog proizvođača programa. U toku je bila implementacija još nekih modula nekakvih analitika, šta li, ali sve je odisalo informatikom, stručnošću i optimizmom. Kolege sa golfa su čule to i sada je i on mogao da priča, makar o troškovima uvođenja, ako ne baš o svemu sa njima.

Kada je na golfu pričao o svom ERP podvigu, gledali su ga nekako tužno… Pomislio je da im je krivo što je on uspeo za samo godinu dana to što oni rade godinama.

Nakon mesec ili dva, posle euforije i nekoliko nadasve stručnih televizijskih IT emisija, 10 ekstremno stručnih članaka (sve novinari sa doktoratima) i dva slavodobitna intervjua, kada se izređao na svim forumima svih privrednih komora i kada se vratio redovnom poslu, primetio je da uz svo bogatstvo opcija i mnogo dugmadi na kontrolnom panelu na još većem monitoru, on nikako nema prost podatak o tome koliko ima sredstava na računima u firmi ili makar kolike su obaveze, a kolika potraživanja, SADA. Ili makar, danas. Pitao je zašto i objašnjeno mu je da to nije njegov posao i da tome služe čitave nove službe i da samo treba da zatraži podatak od njih. Ok, pomislio je i zatražio podatak. Posle nekog vremena, na mobilni telefon, kroz najnoviji ERP cloud modul za mobilnu intra-kompanijsku inteligentnu komunikaciju, stigla mu je informacija da će izveštaj biti gotov u ponedeljak, a sa najsvežijim podacima od prošle nedelje.

Bude to njemu sumnjivo… sve dok nije pozvao par kolega sa golfa koji su mu potvrdili da je kod njih isto tako. Nedelja gore-dole nije bitna, neće se valjda baviti detaljima?! Imaju za to revizore, koji imaju računovođe, koji imaju knjigovođe, koji imaju analitičare, koji imaju operatere… I to ga je oraspoložilo – konačno su pričali sa njim kao sa jednim od posvećenih!

Prihvatio je činjenicu da više nema podatke dok se isti ne procesiraju i obrade i prekontrolišu, sve po svim procedurama. Ali, baš mu je stalo da vidi da li mu je danas korporacija kolege sa golfa uplatila ili nije onu isporuku od pre neki dan, dogovorenu na golfu prošle nedelje. U knjigovodstvu dobija odgovor da nije moguće imati proknjiženo ono što je danas uplaćeno, ako je uplaćeno, tj. da jeste moguće ali samo u modulu za import podataka, a to je neka IT zavrzlama sa nekim tabelama koja odatle tek treba da ide na analitiku koju pokreće koleginica koja to radi ujutru u 10 za prošli dan. E sad, i posle 10 nema informacije baš od juče jer, pošto u modulu za CRM kolega sa golfa još nije dobio status komitenta, on ne može ni imati knjiženo ništa kao uplatu od njega u modulu za analitiku od koje zavisi stanje u modulu za kupce. Firma kolege sa golfa jeste dobila robu i prevoznicu, ali pošto se robno knjiži na kraju meseca jer se od ove godine sada knjiži tek april (iako je sada maj), firma još nije ušla u CRM. Sasvim logično objašnjenje.

Bude i to njemu sumnjivo dok nije pozvao kolegu sa golfa koji mu je potvrdio da je kod njega isto tako.

Razmišljao je tako par dana o tome gde je potrošio dve godine (i koliko ono novca, tačno) na sve one tehnologije i kompjutere i obuke i želeći da to utvrdi pozvao je sa tim pitanjem finansijskog direktora, koji je pozvao glavnog revizora, koji je pozvao ekipu knjigovođa i analitičara, koji pozvaše čak i sistem administratore i tako se skupi njih desetak na jednom mestu. Niko nije imao odgovor. Ali su imali predlog da nabave novi ERP modul kojim će moći da izračunaju taj podatak. S tim da je, naravno, neophodno da i za njega idu na po nekoliko dana obuke i da pri tom zaposle nove ljude da bi stigli i to novo i ovaj sadašnji posao da završe.

Zbunjen, osećajući se nemoćno, pozove on jednog kolegu sa golfa koji mu se činio nekako najćutljivijim, mada se i on u par navrata razmetao ciframa. On mu je potvrdio da ni on ne zna tačno koliko su platili „sve to“ i koliko to tačno traje, da ni on ne zna ko i koliko mu duguje i da se oslanja samo na nekakve čudne izveštaje sa kojih je poneka cifra smislena, a ostalo su neki proseci nečega od nekada… Ali pošto je sve to tako i kod svih ostalih kolega sa golfa, nije smeo nikome da se požali. Sve do sad. Kolega je još i priznao da je hteo da mu kaže na vreme, pre dve godine, i da misli da su I ostali hteli, ali nisu smeli jedni od drugih…

Kada je shvatio šta je uradio, poslovni čovek je dugo razmišljao, razmišljao i razmišljao… Gledao je šta mu je činiti, ali nije se imalo kud. Da prizna da je sad već višemilionska investicija pogrešna? Da posle svih intervjua i javnih nastupa i izjava kako je sve sjajno prizna da nema tačan podatak koji mu treba, a komoli pravu informaciju, i to danima? Da pokuša da vrati stari sistem koji je radio, pa da ima problem sa bar 30 novih visokostručnih kadrova koji se neće spuštati na nivo unošenja tamo nekih podataka u tamo neki običan program koji nije na cloudu i nije ERP… Ništa od toga nije dolazilo u obzir. Jednostavno nije bilo isplativo, niti je bilo moguće.

***

Firma je još godinama poslovala, bivala sve veća i veća i sve se manje znalo šta se dešava. Ukupni troškovi uvođenja ERPa su prešli magičnih million evra, mada to niko nije znao tačno. Kada su se manje firme usaglašavale s njima to je bila noćna mora, kako za službu knjiženja dinarskih uplata u sektoru C podsektor izvodi, odeljenje kupci, tako i za one koji su uplaćivali. Sektor dobavljača, podsektor izvodi, službe dinarskih uplata je bila već dugo na lošem glasu. A posla je bilo preko glave, modula sve više, kompjutera na sve strane i svi su bili na svom nikad važnijem zadatku. I dalje se nije znalo koliko tačno čega i gde ima, da li je neko uplatio novac ili nije, i ako jeste zašto toga nema u logovima vrhunske baze koje administrator pokazuje u raspravi sa implementatorima koji imaju tri instruktora i prevodioca zaposlenog samo za podršku toj firmi. Implementatori su i obećali hod po mukama – niko nije rekao da će biti lako! Vizija je i dalje tu! Misija se ostvaruje, takođe godinama! U čemu je problem, pitaju?

Kako je vreme prolazilo svi su i zaboravili zašto uopšte opslužuju tolike kompjutere kada podatak od pre dve nedelje i tako niko ne gleda. Zaboravili su, takođe, od silnih obrada i svkodnevnog sustizanja današnjice i prebacivanja podataka iz modula u modul, čime se zapravo bavi firma. Nakon nekoliko godina su se prodali nekome, jer su bili u velikoj dubiozi, a da to, naravno, nisu znali iako su stalno gledali u kontrolni panel. Intervjua i studija slučaja nije bilo. Poslovnog čoveka sa početka, kao ni njegovih kolega, već neko vreme nije bilo na golf terenu. Tamo su sada neki drugi ljudi koji dosta liče na one ERP implementatore… a implementatori koji su uvodili ERP u firmu iz ove price u međuvremenu su pronašli quad turbo giga triple database cloud najmoderniji sistem koji upravo implementiraju nekoj drugoj firmi koja takođe razume da je uvođenje ERP programa hod po mukama…

Naravoučenije: Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari!





lidder
O bloggeru:
Digital Priest je višedecenijski softverski trudbenik 🙂 i novi blogger kome neke pojave u našoj branši baš smetaju, voli da polemiše, a politička korektnost mu nije omiljena disciplina. Ako se lako vređate, nemojte čitati njegove tekstove, može da se desi da se prepoznate, pa da se ljutite, a to mu nije namera, kako sam negde u nekom tekstu kaže. Svaki njegov blog i stav je samo to: lični stav, i nije obavezno i stav Lidder Monolita i bloga na kome ovo čitate. Nije obavezno, ali je vrlo moguće!
















Ukoliko Vam se blog i tema dopadaju, prijavite se na listu
kako ne biste propustili neki od narednih postova.





Prethodni blog post: Kako do robnog u samo 7 koraka